Breakfast je razgovarao sa Asjom Bakić, jednom od najčitanijih pesnikinja/blogerki u regionu, o tome kako je biti žena u doba interneta, koje su to internet heroine, o knjigama, filmovima, buvljim pijacama i još po nekoj životnoj avanturi.
Ti si jedna od najčitanijih blogerki/pesnikinja u našem regionu. Ja te ne bih nazvala ni blogerkom, ti si jednostavno online prisustvo bez koga bi mnogima internet bio dosadnije mesto. Ispričaj nam kako si krenula u ovu virtualnu avanturu?
Jedna od najčitanijih, možda, ali u vrlo uskom krugu ljudi. Blog sam počela pisati 2006. jer sam u Tuzli bila sama ko panj i trebala mi je platforma preko koje bih proširila broj svojih poznanika, ali i vježbala pisanje. Govorimo o vremenu kad je blog bio ono što je Facebook danas – mjesto susreta, lajkanja i osuđivanja, što mi je pomoglo da se psihički pripremim za socijalne mreže koje su ga u međuvremenu zamijenile.
Ti si veoma angažovana kada su u pitanju ženska prava. Kako vidiš prisustvo žena na internetu? Da li im je teže? Da li su sa internetom postale slobodnije? Da li se repovi tradicionalnih medija vezanih za sliku žene mutiraju, gube ili se učvršćuju na internetu?
Osobno, internet mi puno znači jer me kao književnicu čini vidljivijom široj publici. Muškarci u književnosti uvijek guraju druge muškarce. Guraju, doduše, i žene, ali pod tepih. No na internetu ne guraju samo oni, tako da imam više manevarskog prostora da sama predstavim vlastiti rad. Da sam išla tradicionalnim putem, pitanje je gdje bi moje pisanje završilo. Vjerojatno u nečijem košu za smeće. Šovinističkih repova, nažalost, uvijek ima jer su ljudi iz tradicionalnih medija prisutni i u novim i koriste istu retoriku od koje samo budale imaju koristi, a to se odnosi i na budalaste žene.
Koje su tvoje internet heroine?
Felicia Day koja je pokrenula Geek & Sundry kanal na Youtubeu, Emily Lakdawalla preko čijeg Twittera pratim istraživanje svemira, Anita Sarkeesian koja analizira videoigre iz feminističke perspektive, Žene sa interneta koje trolaju trolove u Srbiji i regiji, i Riley Reid, američka pornoglumica. Ima ih, naravno, još. Lista je dugačka.
Da li veruješ da žene mogu imati sve i karijeru i porodicu ili je potrebno izmisliti neke nove paradigme?
Kad muškarci prestanu imati sve, onda možda i žene dobiju nešto.
Reci nam nešto o portalu Muf? Kako ste krenule? Koja je ideja bila iza toga? Koji su planovi za budučnost? Kako objašnjavaš česte napade medija na Muf?
Prijateljica Maša Grdešić koja predaje kulturalne studije na Odsjeku za komparativnu književnost u Zagrebu bila je frustrirana činjenicom da se o popularnoj kulturi u hrvatskim mainstream medijima uporno piše iz zastarjele i mizogine prespektive. Htjela je pokrenuti portal koji bi se bavio feminističkim čitanjem popularne kulture, pa je okupila Lanu Pukanić, Barbaru Pleić Tomić i mene da ga pišemo zajedno s njom. Na prvom, neformalnom sastanku – portalu sam dala ime Muf jer muf ima ambivalentno značenje: afirmira ženske stidne dlake i jednako divan odjevni predmet.
Brojni napadi koje smo kao redakcija doživjele u manje od godinu postojanja imaju prije svega veze s činjenicom da ljudi ne mogu provariti naše ime i našu politiku, naš feminizam, odnosno feminizam općenito. Već samo postojanje Mufa vrijeđa ljude koji ne žele da se žene bave vlastitom kulturnom reprezentacijom. Ne čudi me njihova agresija jer udaramo tamo gdje ih najviše boli – u patrijarhat.
Časopis Time je stavio reč feminizam na listu reči koje bi trebalo izbaciti iz upotrebe u 2015. Šta se to desilo sa feminizmom? Zbog čega je toliko pogrešno shvaćen danas?
Maša mi je poslala link na tu listu kad mi je jednom prilikom ponestalo inspiracije jer je htjela pomoći sugestijom da napišem nešto o tome, ali prijedlog me ostavio bez teksta. Toliko gluposti jednostavno nisam mogla provariti. U istu su ladicu s feminizmom stavili onomatopeju om nom nom nom te riječi obvi i yaaassss. Da stvar bude gora, listu potpisuje žena – Katy Steinmetz. BARF
S feminizmom se nije desilo ništa, ali s ljudima očito jest. Od globalnog zatopljenja im je prokuhao mozak, pa ne mogu da razumiju najjednostavniju stvar – da feminizam ne znači mrziti muškarce, već htjeti da žene i muškarci budu ravnopravni.
Asja Bakić: Može i kaktus, samo neka bode (Dizajn korica: Vladimir Končar)
Kakvi su tvoji utisci sa beogradskog Sajma knjiga?
Kupila sam savršeno očuvan Drugi pol za 1900 dinara. Dakle, IZVRSNI! Beogradski sajam je najbolji sajam knjiga u regiji. Bez konkurencije.
Da li si skoro bila na nekom događaju koji te je oduševio?
Bila sam na subotičkoj pijaci koja me oduševila. Kultura, nažalost, nema više takav učinak na mene.
Šta trenutno slušaš?
Pereza – pjesmu Gamine, bend Girlpool, FKA Twigs, Run the Jewels duo i Drakeovu pjesmu Started From the Bottom. I, ne znam zašto, ali uvijek se vraćam pjesmi Bebi Dol – Mustafa.
Knjiga koju čitaš?
Ljude čiste savesti Ane Kozlove u prijevodu Radmile Mečanin, i Pornotopiju Beatriz Preciado.
Preporuči nam neki film…
La grande bellezza Paola Sorrentina je savršen film. Dokumentarac The House I Live In također. Od holivudskih uspješnica toplo preporučam Guardians of the Galaxy.
Novinski članak koji te je obradovao ili nesto na internetu što si našla i oduševilo te je?
Sigurno neki porno klip ili golotinja na tumblru, ali ushit je bio kratkotrajan i zato ga ne pamtim.
Putovanje kojeg se rado sećaš?
Prije četiri godine bila sam u Rumunjskoj. Mislim da je to bilo najuzbudljivije putovanje ikad jer nisam znala što me tamo čeka. I još smo pride zalutali u istočnu Srbiju i slučajno stigli do Majdanpeka. Vrlo upečatljivo iskustvo koje će se, nadam se, ponoviti.
Koje ti je omiljeno mesto?
Buvljaci, dućani s rabljenom robom, antikvarijati. To su mjesta na koja najradije zalazim bez obzira u kojoj se zemlji nalazim.
Šta voliš da doručkuješ i gde?
Crni čaj i toplo pecivo s puterom. Ljeti – sladoled. Uvijek kod kuće, jer kad ustanem iz kreveta nisam spremna za susrete treće vrste.
Voliš li da spavaš?
Više od svega! Drugi navodno prespavaju pola života, ja ću dvije trećine. To mi je životni cilj. Što više spavanja, to manje ljudi.
Neka mudrost za kraj?
Nije pametno mudrost ostavljati za kraj jer je onda već prekasno. Dobro, ovo nije bila mudrost već pametovanje, ali ništa mi drugo ne pada na pamet.