Penjanje kao hobi?
Već 5 godina se družim sa Duletom Kopčalikom i penjačkom grupom Generacija 12 i imali smo super zajednička iskustva. Za Beograd je mnogo važno da opstanu mesta kao što je vežbalište V3, bivši Teatar na otvorenom na Topčideru. To je jedno izuzetno lepo mesto, gde čovek može super da se penje. Inače, Beogradu hitno treba jedna prava hala za penjanje, to bi bilo dobro za ljude ovde. Uglavnom nemam vremena, a kad ga imam, odemo često do jednog od najlepših mesta u Srbiji, do Borskog Stola, do Jelasnice kod Niša, ili do Valjeva ili Beljanice. Ja sam samo amater, ali mislim da je zaista super što ima toliko ljudi veštih u penjanju i nadam se da će ovaj sport privući više mladih i da će se modernizovati, pa da posao vodiča ili instruktora penjanja sve više preuzimaju mladi ljudi i tako oduvaju prašinu s priče o alpinizmu.
Muzika koju trenutno slušaš?
Trenutno mnogo Marka Lannegana, koji će doći u Beograd 23.februara (juhu!). Inače, slusam PJ Harvey, Selmu i Chelsea Wolfa. Ponovo sam otkrio, još iz studentskih dana Kruder Dorfmeistera i Eric Burdons War. To znači da ritam ponovo gruva.
Događaj koga se rado sećaš?
Vožnja brodom Savom u suton s prijteljima. Neki čovek, pijan, u ravni Iguane, skoči u vodu, a moj prijatelj na brodu posle Mito Bekrijo, sa sve dramatikom, svira Trans fatty acid od Kruder Dorfmeistera. Baš je bilo cool!
Omiljeni doručak i mesto za doručak?
Moj balkon, dok još postoji, dok se ne sruši!
Sava ili Dunav?
Hm, sada moram da kažem Dunav. Dunav je veći, ali Sava je zato simpatičnija, makar ovde oko Beograda, i čistija, takođe.
Šta uvek nosiš sa sobom?
Ništa nije uvek samnom, najčešće su to ključevi od moje kuće.
Poruka za naše čitaoce?
Hvala za ugodno provedeno vreme!